VIDEO: Od Kalesije do Barcelone
Miralem Pjanić jučer je zvanično postao igrač Barcelone i ti me započeo novo poglavlje u svojoj prebogatoj karijeri.
Do kraja sezone Pjanić je sve više dobijao priliku za igru. Metz je ispao iz lige ali on je bio jedan od nominovanih za nagradu za najboljeg mladog igrača u sezoni koju je na kraju osvojio Hatem Ben Arfa. Poslije toga bilo je jasno da tako talentovan fudbaler poput Pjanića neće igrati u drugoj ligi Francuske i da je vrijeme za rastanak sa Metzom. Udvarača je bilo sa svih strana ali Pjanić je zajedno sa ljudima oko sebe donio vjerovatno najbolju moguću odluku. Ostati u državi u kojoj je tek napravio fudbalsko ime, ali igrati za najbolji klub u tom momentu – Lyon. Tako je sa jedva napunjenih 18 godina, u ljeto 2008 postao član višestrukog šampiona Francuske i usput napunio kasu Metza sa skoro 10 miliona eura odštete. Ostalo je historija, kroz godine je postao jedan od najboljih fudbalera na svijetu na svojoj poziciji i jedan od onih igrača za koje kažemo da mogu igrati u svakom klubu na svijetu. To je i pokazao u posljednje četiri sezone na vrhunskom nivou u Juventusu, a tako će biti i ako ga zdravlje posluži bar još naredne četiri u Barceloni.
Sada mu slijedi najteži ispit u karijeri. Možda i ne toliko fudbalski jer je igračima generalno „lakše“ igrati La Ligu nego Serie A. U Španiji će imati malo manje taktičkih i trkačkih zadataka, a malo više slobode u igri. Bar bi tako trebalo biti. Ali pritisak će biti ogroman, ustvari već jeste. Mnogim navijačima Barcelone nije baš drago što se njihov klub upustio u razmjenu u kojoj je za Pjanića dao 7 godina mlađeg igrača. Arthur još uvijek nije svjetska klasa i na neki način nije opravdao povjerenje u Barceloni iz raznoraznih razloga, ali nema dileme da je i on svjetski nivo, kao i da su godine pred njim. Zbog toga će se svaki Pjanićev potez gledati pod lupom.
Da se ne lažemo, pitanje je da li bi Miralem Pjanić više od 10 godina igrao na vrhunskom nivou za top klubove da je njegova fudbalska edukacija krenula iz BiH. Imao je tu sreću u nesreći da mu izbjeglištvo par godina kasnije omogući vrhunske uslove za razvoj jednog mladog fudbalera, bez ikakvog pritiska u vrhunski organizovanoj državi kakva je Luksemburg. Država koja je poprilično nebitna na fudbalskoj mapi Evrope, a opet geografski savršeno smještena, taman tako da se u njoj brzo i lako uoči talentovani fudbaler od strane stručnjaka iz Holandije, Belgije i Francuske.
Tako je i bilo, Miralem Pjanić je već sa 14 godina iz lokalnog kluba Schifflange prešao u francuski Metz. Već je bio član kadetske i juniorske reprezentacije Luksemburga iako je bio mlađi od nekih saigrača čak i po 3 godine. Bio je ispred svoje generacije i u Metzu, u sezoni 2005/06 postali su šampioni Francuske za uzrast do 16 godina. Sve se odvijalo tako brzo da je već u augustu 2017. godine, sa 17 godina, debitovao za Metz. Ušao je sa klupe u remiju protiv PSG-a. Već naredne sedmice bio je starter u porazu od Rena. U novembru te godine potpisao je i prvi profesionalni ugovor za Metz i bajka je počela. Krajem godine je dao gol iz penala u porazu od Sochauxa i tako postao jedan od najmlađih strijelaca u prvoj ligi Francuske u historiji.
Do kraja sezone Pjanić je sve više dobijao priliku za igru. Metz je ispao iz lige ali on je bio jedan od nominovanih za nagradu za najboljeg mladog igrača u sezoni koju je na kraju osvojio Hatem Ben Arfa. Poslije toga bilo je jasno da tako talentovan fudbaler poput Pjanića neće igrati u drugoj ligi Francuske i da je vrijeme za rastanak sa Metzom. Udvarača je bilo sa svih strana ali Pjanić je zajedno sa ljudima oko sebe donio vjerovatno najbolju moguću odluku. Ostati u državi u kojoj je tek napravio fudbalsko ime, ali igrati za najbolji klub u tom momentu – Lyon. Tako je sa jedva napunjenih 18 godina, u ljeto 2008 postao član višestrukog šampiona Francuske i usput napunio kasu Metza sa skoro 10 miliona eura odštete. Ostalo je historija, kroz godine je postao jedan od najboljih fudbalera na svijetu na svojoj poziciji i jedan od onih igrača za koje kažemo da mogu igrati u svakom klubu na svijetu. To je i pokazao u posljednje četiri sezone na vrhunskom nivou u Juventusu, a tako će biti i ako ga zdravlje posluži bar još naredne četiri u Barceloni.
Pjanić je to zaslužio svojim igrama ali i ponašanjem. Skroman, pristojan i izuzetno dobro odgojen mladić natprosječne inteligencije. Jer da bi igrao preko 10 godina na vrhunskom nivou onako kako on igra moraš biti izuzetno inteligentan, šta god ko mislio o fudbalerima i njihovoj obrazovanosti, formalnoj i neformalnoj. U prilog tome govori i njegov fudbalski put. Mogao je Pjanić do Barcelone doći i ranije, nebrojeno mnogo puta su mnogi kompetentni fudbalski stručnjaci konstatovali da su Barcelona i Pjanić kompatiblni, ali on je išao redom.
Svaki njegov izbor novog kluba bio je mudar i logičan potez. Poslije Lyona otišao je u Romu i potpuno se etablirao kao jedan od najboljih veznih igrača u Evropi što mu je omogućilo skoro da može birati u koji jači klub će otići. Odlučio je ne mijenjati ligu i državu, a opet otići u klub koji je svjetski vrh i u kojem će se boriti za trofeje, Juventus je bio logičan izbor. Osvojio je tri šampionske titule, na putu je da ove sezone osvoji i četvrtu, plus dva Kupa i jedan Superkup Italije. Ostaje žal što se nije popeo na sami krov Evrope u finalu Lige prvaka 2017 godine, ali Real Madrid je tada bio bolji tim.
Sada mu slijedi najteži ispit u karijeri. Možda i ne toliko fudbalski jer je igračima generalno „lakše“ igrati La Ligu nego Serie A. U Španiji će imati malo manje taktičkih i trkačkih zadataka, a malo više slobode u igri. Bar bi tako trebalo biti. Ali pritisak će biti ogroman, ustvari već jeste. Mnogim navijačima Barcelone nije baš drago što se njihov klub upustio u razmjenu u kojoj je za Pjanića dao 7 godina mlađeg igrača. Arthur još uvijek nije svjetska klasa i na neki način nije opravdao povjerenje u Barceloni iz raznoraznih razloga, ali nema dileme da je i on svjetski nivo, kao i da su godine pred njim. Zbog toga će se svaki Pjanićev potez gledati pod lupom.
Drugi potencijalni problem za Pjanića u Barceloni je generalna situacija u kojoj se klub nalazi. Posljednja Liga Prvaka osvojena je u sezoni 2014/15, a u Messijevoj eri samo su izgleda one bitne. Ove sezone bi mogli izgubiti i šampionsku titulu pošto kasne 2 boda i imaju teži raspored od Real Madrida u prvenstvu Španije. Messi je već duži period apsolutni gazda ekipe, i kakva će biti Pjanićeva epizoda na Nou Campu umnogome zavisi od odnosa sa jednim od najboljih fudbalera ikada. Sreća je da Pjanić poliglot, koliko god to nekome zvučalo nebitno, i da dobro govori španski jezik. Zbog toga će mu biti mnogo lakše uklopiti se u svlačionicu. Messi ne govori, odnosno vrlo slabo govori engleski jezik i ne trudi se baš previše da ga nauči. To je njegov tim, baš kao što su Bullsi svojevremeno bili Jordanov tim. Javna je tajna da Messi skoro i ne razgovara sa trenutnim trenerom Setienom. Postoji mnoštvo klipova iz ove sezone gdje trener pokušava dati određene upute Messiju, a ovaj ga ignoriše. Nije bolje prošao ni Ernesto Valverde koji je bio trener ranije u ovoj sezoni. Setien će vjerovatno na kraju sezone napustiti ekipu što će na neki način značiti novi početak za sviju.
Messi ima nesuglasica i sa upravom kluba, predsjednikom Bertomeuom i njegovim bivšim saigračem Ericom Abidalom, koji sada obnaša funkciju direktora za fudbalska pitanja u klubu. Činjenica je da je Barcelona obavljala loše kupovine u posljednjih nekoliko godina. Marc-Andre ter Stegen, Luis Suarez i Ivan Rakitić koji su stigli 2014. godine su bili pun pogodak i sezonu kasnije su klubu donijeli tri trofeja, ali poslije toga Barcelona luta sa kupovinama igrača. Preko 30 igrača stiglo je od tada u klub ali okosnicu i najvažnije kotače i dalje čine Messi, Pique, Suarez i Busquets, svi odavno u tridesetim godinama. Eric Abidal je četvrti sportski direktor u eri predsjednika Bertomeua i to jasno govori da u tom segmentu nešto nije OK.
Zbog svega navedenog ovo će Pjaniću biti najteži ispit u karijeri. Situacija u Barceloni nije bajna, ali ko bi propustio priliku igrati u istom timu sa Messijem. Pjanić je jedan od rijetkih koji će se moći pohvaliti da je igrao zajedno i sa Messijem i sa Ronaldom. Valjda će Messi imati malo više razumjevanja za Pjanića po pitanju izvođenja slobodnih udaraca, jer ovo što smo gledali ove sezone u Juventusu bilo je bezobrazno od strane Ronalda. Barcelona zna koga je dovela, dokazanog i iskusnog igrača kojem ne bi trebao biti problem brzo se uklopiti u ekipu i dati joj doprinos. Pjanić nije našao zajednički jezik sa Maurizijom Sarrijem i trebao je promjenu okruženja. Da li je i ovaj put napravio pravi izbor, ostaje nam da sačekamo i vidimo.
