Aida Buturović, heroina koja je ostavila srce u Vijećnici
Danas se navršava 32. godišnjica spaljivanja čuvene sarajevske Vijećnice. Slike tog barbarizma i urbicida obišle su svijet.
Jedna ličnost koja se tog 25. augusta 1992. uzdigla do heroine bila je nesumnjivo 32-godišnja bibliotekarka Aida Buturović koja je život položila – za knjige, spašavajući vrijedna djela iz fašističkih lomača našeg vremena.
Sudbine ljudi i knjiga su neraskidive
Aida je bila tek zaručena i radila je doktorsku disertaciju kad je počela agresija na našu zemlju. Nakon što je provela noć pokušavajući spasiti što se spasiti može, Aida je na putu kući poginula od gelera granate.
"U Vijećnici je radila i tokom rata i bila u timu ljudi koji su u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine, kada je Vijećnica zapaljena, pokušavali spasiti knjige. Izgorjelo je oko 90 posto knjiga, među kojima su mnoge bile jedini primjerci. Pokušala je, zajedno sa kolegama/icama i građanima/kama koji su došli da pomognu, spasiti sve što je preostalo iz pepela Nacionalne biblioteke.
Aida je pogođena gelerom granate, direktno u potiljak, na putu kući kada se vraćala iz spaljene Vijećnice isti dan. Kolege i kolegice bibliotekari/ke širom svijeta smatraju Aidu istinskom heroinom svoje profesije zbog čega je važno sačuvati sjećanje na nju", bilježi se u leksikonu koji je rezultat saradnje ženske mirovne inicijative Mir sa ženskim licem i Forum Ziviler Friedensdienst.
Aida je jedna od nekoliko zaposlenika Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH koji su poginuli tokom rata.
"Ljudi me ponekad pitaju zašto se toliko brinem oko knjiga kad je toliko ljudi ubijeno. Moj odgovor je da ukažem na slučaj Aide Buturović jer su sudbine knjiga i ljudi neraskidive", rekao je Andras Riedlmayer, bibliotekar na Harvardu.
Amila Buturović, sestra Aide Buturović, profesorica je historije religije i kulture na odjelu za Humanističke nauke na Univerzitetu York u Torontu, sa specijalizacijom u oblasti Islamistike.
Dani boli
U Sarajevu je diplomirala na odjelu za Orijentalistiku, a onda magistrirala i doktorirala na Institutu za Islamistiku na McGill univerzitetu u Montrealu. Tokom 1986. odlazi na postdiplomske studije u Kanadu gdje ostaje do danas.
"25. august mi je uvijek dan sjete i boli koliko i dan sjećanja. Aida je bila moja starija sestra i moja najbolja prijateljica. Njen gubitak me je osiromašio u svim aspektima života. Nedostatak njene bezuvjetne ljubavi i pažnje, proncljivih i mudrih savjeta, sestrinske brige i beskrajne podrške me je primorao da ponovo naučim kako da živim u ovom svijetu. Tideset godina je možda kalendarski dugo, ali u mom emotivnom kalendaru vrijeme se nije pomaklo nakon tog za mene kataklizmičkog događaja", govori Amila.