Reklama

U FOKUSU:

Legitimitet, historijat i osnovni pojmovi glasanja iz dijaspore

 Na primjeru Bosne i Hercegovine, bh. glasači su svi punoljetni državljani Bosne i Hercegovine, bez obzira na mjesto svog sadašnjeg boravišta.

Dr. Aida Ibričević je istraživačica i konsultantica iz oblasti migracijskih i dijasporskih studija. Živi i radi u Sarajevu, a spoljna je saradnica sa Migration Center na Peace Research Institute (PRIO) u Oslu, Norveška. BiH dijasporske diskusije direktno u Vašem inboxu na www.aidaibricevic.com

- Ja živim u inostranstvu već 20 godina i nemam pravo odlučivati sudbinu ljudima koji žive u BiH, kratki je Facebook komentar jednog korisnika na post o bh. lokalnim izborima 2020. Na taj komentar se nadovezala druga osoba, također sa adresom izvan Bosne i Hercegovine sa ovim komentarom: "Ali i mi smo bh. građani i imamo pravo glasati! To je moja građanska dužnost. Hoću da glasam za moju BiH!"

Interesantno je da ova dva kratka komentara u velikoj mjeri sažimaju akademsku debatu o glasanju iz dijaspore, za koje se koriste i termini kao što su: glasanje u odsustvu, eksterno glasanje, glasanje izvan države, transnacionalno glasanje i drugi. Sa jedne strane ove debate je poimanje državljanstva i glasanja kao njegove popratne funkcije na osnovu državne teritorije i boravišta. Iz ove perspektive osnovna odrednica državljanstva je mjesto gdje osoba živi i radi, tj. teritorij te države. Sa druge strane je shvaćanje državljanstva na osnovu pripadnosti zajedničkom identitetu. U ovom smislu su sve osobe koje posjeduju bh. državljanstvo širom svijeta, državljani Bosne i Hercegovine i samim tim imaju glasačko pravo koje to državljanstvo podrazumijeva. Legitimitet glasanju iz dijaspore daje upravo druga perspektiva.

Na primjeru Bosne i Hercegovine, bh. glasači su svi punoljetni državljani Bosne i Hercegovine, bez obzira na mjesto svog sadašnjeg boravišta. U ovom smislu je definicija termina "glasanje iz dijaspore" u velikoj mjeri tehničke prirode i veoma jednostavno znači: glasanje izvan fizičkih granica teritorije države. U bh. slučaju se glasanje iz dijaspore odvija putem pošte ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine.

HISTORIJAT GLASANJA IZ DIJASPORE

Kao što je to objašnjeno u Enciklopediji ACE projekta (Electoral Knowledge Network), sveobuhvatnom i ažuriranom kompendiju glasanja i izbora širom svijeta, glasanje iz dijaspore, eksterno glasanje ili glasanje u odsustvu se najčešće predstavlja kroz princip univerzalnosti glasačkog prava, međutim, u realnosti je većinom uslovljeno konkretnom političkom realnosti. 

Prvi antički primjer eksternog glasanja dolazi iz perioda rimskog cara Augusta, za kojeg se smatra da je prvi uspostavio novu vrstu glasačkog prava prema kojem se iz 28 novoosnovanih kolonija glasalo za kandidate za gradske urede Rima, tako što su glasovi poslati pod pečatom u Rim na dan izbora. 

Mnogi historičari smatraju da je ovaj postupak cara Augusta motivisan političkim, a ne samo demokratizirajućim ciljevima. U moderno doba, najranija poznata upotreba eksternog glasanja desila se 1862. godine u SAD-u, kada je Wisconsin postala prva u nizu američkih država koja je donijela odredbe kojima se dopušta glasanje u odsutnosti vojnicima koji se bore u vojsci Unije tokom građanskog rata. Političke nesuglasice su od početka bile glavni faktor: republikanci su podržavali eksterno glasanje, jer su vjerovali da će vojnici vjerovatno podržati republikanskog predsjednika Abrahama Lincolna, dok su se demokrate naklonjene Konfederaciji protivile eksternom glasanju. 

Neke od drugih najranijih primjera eksternog glasanja su Novi Zeland, gdje je 1890. godine uvedeno glasanje u odsustvu za pomorce, a Australija ga je formalno usvojila 1902. Tokom 20. vijeka, pod uticajem globalizacije, sve učestalijih i obimnijih migracija, kao i širenjem demokratskog uređenja širom svijeta, glasanje iz dijaspore postaje sastavni dio većine izbornih sistema. 

Dosad nekih 115 država svijeta, od kojih 41 evropska država, dopuštaju svim ili većini svojih državljana da glasaju iz dijaspore.