Reklama

U FOKUSU:

Izjednačavati sve žrtve rata? Priča posvećena Sarajevu!

Svijet zna ko je i šta je ko učinio u Bosni i Hercegovini tokom rata 1992-1995, i kako se to zove.

Ova je priča posvećena Sarajevu. Mom gradu u kojem više nisam. Gradu koji je pod opsadom bio preduge tri godine. Posvećena je priča i Srebrenici, mjestu strašnog genocida koji je u njemu počinjen. Posvećena je i zemlji Bosni i Hercegovini, u kojoj sam još uvijek dušom, iako nas dijeli veliki okean i hiljade kilometara razdaljine.

Znajte!

Zaštićen sam od svih napada i svojatanja, jer ne pripadam ni Jednima, ni Drugima, a ni Trećima, konstitutivnima! Ne govorim u ime nijednog naroda, ni partije, ni udruženja. Predstavljam samo sebe. I zato sam slobodan da kažem ono šta mislim.

Evo moje priče.

Čitam i pišem o nama prošlima, koji smo živjeli u vremenima drugačijim od ovih. I zato me, možda, neki neće razumjeti.

Moje me godine života opravdavaju da nešto kažem i upitam sve vas, znane i neznane. Sve vas vjernike i vjerske velikodostojnike. Sve vas koji znate i pišete o filozofiji, da mi nešto objasnite.

Da li se mogu izjednačavati sve žrtve rata? Bilo kojeg rata, na bilo kojim prostorima, u bilo kojim vremenima?

Nešto ne razumijem, a hoću da znam: zašto sve više i više nalazim samo u našim balkanskim medijima neku vrstu "podkusurivanja" žrtvama rata?

Zašto se uvijek nađe "neko" da kaže "nešto" u odbranu "svojih", sa jednom teškom rečenicom: "I vi ste nas ubijali"? I odmah se upitam: zašto, dokle i kome to treba?

Recite mi, ako znate, zašto nisam mogao da pronađem nešto slično u dokumentima nakon Drugog svjetskog rata? Da li su oni koji su do tog rata doveli i rat izgubili, i bili osuđeni od cijelog slobodarskog svijeta kao agresori, ikada u svoju odbranu izrekli sličnu misao: "I vi ste nas ubijali"?

Ne pročitah nikada ništa o žalosti majki koje su izgubile svoje sinove, koji pođoše u pohode ubijanja drugih. Znam i razumijem! Velika je, neizmjerljiva i nikada prežaljena žalost majki, SVIH MAJKI SVIJETA ZA SINOVIMA nestalim u ratovima. Uprkos tome, pitanje je i dalje: da li nam žalost majki svijeta može biti "opravdanje" za izjednačavanje svih žrtava rata?

I onda pitam, one koji sve znaju, da mi kažu da li ovo poređenje može biti tačno? Napadač provali u nečiju kuću sa ciljem pljačke, a onda još i ubije dva člana te porodice. Policija prilikom hapšenja ubije tog provalnika napadača. Kraj priče i poređenja.

Ne mogoh da nađem u medijima da je iko ikada izrazio svoje osjećaje žaljenja za provalnikom napadačem. I onda se pitam: da li i mi možemo prestati sa opravdanjma za genocid, opravdavajući to rečenicom: "I vi ste nas ubijali"?

Igramo jezivu utakmicu prebrojavanja - ko je koga više ubijao.

Ne nađoh odgovore "i vi ste nas ubijali", kod onih koji su napadali u svim ratovima na svijetu. Ne nađoh takve dileme ni u ovim ovdašnjim prekookeanskim glasilima koje čitam. Možda zato što je zapadni svijet tu dilemu već odavno riješio. Jer, ovdje se već odavno stvari nazivaju pravim imenima i tu dileme ne postoje.

Molim se i želim, da svi u mojoj Bosni i Hercegovini nađu snage i prestanu sa dilemama koje nigdje više u svijetu ne postoje. Svijet zna ko je i šta je ko učinio u Bosni i Hercegovini tokom rata 1992-1995, i kako se to zove.

Napisao: JAHIEL KAMHI