Bh. porijeklo kao spona između Amele Cikote i njenih učenika u St. Louisu, MO

 Njeni radovi su bili izloženi širom svijeta, ali posao profesorice umjetnosti je ono što je u potpunosti ispunjava

Kada je krenula u prvi razred školskog okruga Mehlville, Amela Cikota nije poznavala nikoga niti je govorila engleski jezik.

Kao i hiljade drugih bosanskohercegovačkih izbjeglica, i njena porodica je pobjegla iz ratnih okolnosti u Bosni i Hercegovini u St. Louis '90-ih. Malo više od 20 godina poslije, Cikota je u istom školskom okrugu koji je pohađala.

Nakon što je diplomirala na Univerzitetu Missouri - St. Louis, ova profesorica umjetnosti se vratila u prostorije Mehlvillea. Pored posla profesorice, Cikota je i uspješna umjetnica čiji je rad izložen čak u Londonu i Milanu.

Amela Cikota je rođena 1991., godinu prije agresije na BiH. Naredne godine, njena porodica je napustila domovinu i otišla u Njemačku gdje su proveli narednih nekoliko godina, da bi potom stigli u St. Louis - "malu Bosnu".

Došli smo u St. Louis jer smo imali familiju ovdje. To nam je pomoglo da stanemo na svoje noge, priča Cikota.

Mountain

Početak je bio težak. Amela je tečno govorila bosanski i njemački, ali je morala pohađati časove engleskog jezika.

Prvi razred nije bio lagan jer nisam govorila engleski. Druga djeca su to primijetila, prisjeća se ona.

Međutim, jedna godina je bila dovoljna da Cikota nauči jezik i stekne prijatelje. Već 1999. više djece iz BiH je pohađalo školu, pa se i broj prijatelja povećao.

Osnovna škola je bila period prilagodbe, ali i ohrabrenja za Amelu. Tada je njen talenat za umjetnost primijećen.

Moja profesorica umjetnosti izlagala je moje radove pred razredom kao primjer drugima. Dobila sam mnogo pohvala, priča Cikota.

Umjetnost je bila i ostala njen najdraži školski predmet, ali nije bila sigurna da li će to biti i njen izbor za studij. Nakon dvije godine koledža, odlučila je studirati arhitekturu na Univerzitetu Carbondale. Međutim, interes za arhitekturom nije se zadržao.

Golden Mountain

Godinu dana poslije sam se vratila u St. Louis. Istraživala sam različite programe i nije me zanimalo da dobijem diplomu iz slikanja ili crtanja. Tako sam se odlučila za likovno obrazovanje. Imala sam kreativni nastup čitav život i željela sam pružiti tu mogućnost drugoj djeci, ističe ona.

Cikotin rad je nadahnut prirodom, igra se bojama, perspektivom i teksturom. Serija kolaža i serija apstraktnih slika pejzaža privukli su pažnju kustosa umjetničke galerije u Italiji.

Pronašla je moju web stranicu i kontaktirala me. Rekla je: "Hej, mislim da bi tvoji kolaži izgledali sjajno na izložbi koju uređujem. Jesi li zainteresovana da učestvuješ?" Bila sam jako uzbuđena jer je to bila moja prva međunarodna izložba. Prihvatila sam prijedlog i na kraju izložila čak 16 svojih kolaža na izložbi u Milanu, kaže Cikota.

Kolaži izloženi 2018. napravljeni su od listova klavirske muzičke role iz 1918. koju je Amela pronašla u antikvarnici.

Bila sam zaintrigirana zbog linija i tačaka koje čine pjesmu. Nešto poput koda. Zbog toga je serija nazvana "Kodovi". Iza listova stavila sam šareni papir, tako da se obje linije i tačke ističu - poput veze između prirode i tehnologije, objašnjava.

Da bi dovršila kolaže, koristila je i listove drugih papira poput papira za precrtavanje, teksturirani papir i stranice iz starih knjiga. Sljedeće godine je i galerija u Lodonu izlagala kolaže i apstraktne slike pejzaža.

Kolaž

Uvijek sam uživala u crtanju i slikanju pejzaža. Ali željela sam se udaljiti od realističnog slikanja pejzaža. Tako sam koristila svijetle boje koje se običnu ne viđaju na pejzažima, poigravala se sa teksturom površine i preklapanjem prednjeg sloja i pozadine, opisuje nam ova umjetnica.

I dok je njena sposobnost za umjetnost bila očigledna, za obučavanje baš i nije. Bila joj je potrebna pomoć...

Nisam imala iskustva sa malom djecom. Kako da stanem ispred 20 ili 30 učenika i ne budem nervozna? Program za obučavanje učenika koji sam pohađala na posljednjoj godini studija bio je od velike pomoći, ističe Amela.

Mnogim učenicima u Osnovnoj školi MOSAIC i Osnovnoj školi Oakville, Cikota je više od profesora - ona predstavlja i sponu sa bh. zajednicom u St. Louisu. To je ulogu koju njeguje, naročito jer nije imala sličan uzor kao učenica.

Mnogi moji učenici se lako povežu sa mnom kada saznaju da sam Bosanka. Žele pohađati čas likovnog. To volim, jako volim podučavati učenike iz BiH. Povežem sa sa njima zbog zajedničke kulture i mogu biti izvor informacija o bh. kulturi drugim učenicima i kolegama.

Izvor: UMSL Daily